14. Vrisak (riječki sajam knjiga i festival autora)

Vrisak je poznati riječki sajam knjiga i festival autora. Na njemu sudjeluju brojni hrvatski izdavači te je moguće kupiti knjige po nižim cijenama. Prednost je života u 21. stoljeću ta da i nakon održavanja festivala možemo poslušati propuštena predstavljanja književnih djela i razgovore s autorima na mrežnim stranicama.

Ovom ćemo prilikom izdvojiti neka događanja s 14. Vriska te predstaviti dvoje suvremenih hrvatskih književnika. Tko zna, možda odlučite pratiti književnu scenu te uživo poslušati neki novi 15., 16. ili 17. Vrisak!

Dakle, u rujnu 2021. održan je bogat program.

Letak za 14. riječki sajam knjiga i festival autora

Tom je prigodom predstavljen, primjerice, novi roman Zorana Ferića „Putujuće kazalište“. S autorom je razgovarao Drago Glamuzina. Zoran Ferić spomenut će klasik „Pogledaj dom svoj, anđele“ Thomasa Wolfea te iznijeti svoje mišljenje o književnim nagradama i ulozi provodnih motiva (lajtmotiva) u književnosti: https://www.youtube.com/watch?v=Luye5UQYHAE&t=2572s.

Na festivalu je gostovala i Željka Horvat Čeč. Razgovarala je s urednikom Krunom Lokotarom o zbirci pjesama „Strogo mirovanje“. Potaknula nas je na razmišljanje o odnosu ljubavi i bolesti te pristupačnoj poeziji: https://www.youtube.com/watch?v=Ypa4KwL8KY0.

Navedeni bi nas razgovori mogli zainteresirati za odnos fikcije i fakcije.

Na YouTubeu možemo pronaći još zanimljivih predstavljanja književnika s 14. Vriska. Jedan od gostiju festivala bio je i Davor Mandić, novinar Novoga lista. On je napisao članak pod naslovom „Komentar na ovogodišnji VRISAK: 'Izostali studenti i njihovi profesori'“ (https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/knjizevnost/komentar-na-ovogodisnji-vrisak-izostali-studenti-i-njihovi-profesori/?meta_refresh=true). Pročitajte autorovo mišljenje o posjećenosti te razmislite zašto festival u većoj mjeri nisu pratili mladi čitatelji. Barem ne uživo.

 

Izvori

– U fokusu / Zoran Ferić: Putujuće kazalište. V. B. Z. https://www.youtube.com/watch?v=Luye5UQYHAE&t=2572s (pristupljeno 7. listopada 2021.).

– Rijeka poezije / Željka Horvat Čeč: Strogo mirovanje. V. B. Z. https://www.youtube.com/watch?v=Ypa4KwL8KY0 (pristupljeno 7. listopada 2021.).

– Mandić, Davor. 2021. Komentar na ovogodišnji VRISAK: 'Izostali studenti i njihovi profesori'. Novi list. Rijeka. https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/knjizevnost/komentar-na-ovogodisnji-vrisak-izostali-studenti-i-njihovi-profesori/?meta_refresh=true (pristupljeno 7. listopada 2021.).

Antika: grčka i rimska književnost

Antiku smo, kao što znate, na nastavi omeđili 8. st. pr. Kr. (Homerova djela) i 5. st. Riječ je o razdoblju kojemu se redovito vraćamo, svake godine produbljujemo i proširujemo svoje znanje o autorima i djelima. Nije isto razmišljati o Sofoklovoj „Antigoni“ s petnaest godina (nakon dolaska u novu sredinu i prvoga susreta s antičkom tragedijom), sa sedamnaest godina (nakon brojnih usporedbi s drugim djelima iz različitih književnopovijesnih razdoblja) i s osamnaest godina (prije donošenja važnih životnih odluka i tijekom učenja novih nastavnih predmeta Filozofije i Politike i gospodarstva). Da ne govorimo o kasnijim životnim razdobljima (različiti poslovi kojima ćemo se baviti u životu: neki će biti pravnici, liječnici, turistički vodiči…, imat ćemo različite životne uloge: bit ćemo roditelji, bake, djedovi…, naći ćemo se u različitim situacijama spletom povijesnih okolnosti)!

Grčko kazalište (autor fotografije: Goran Krapić)

Milivoj Solar u „Povijesti svjetske književnosti“ navodi kako povjesničari književnosti izrekom „Od Homera do danas.“ tumače „uglavnom neprekinut slijed književne tradicije, barem u određenim okvirima europskog kulturnog kruga.“ (Solar 2003: 55). Nije, stoga, nikakvo čudo da se na satima književnosti redovito vraćamo antici. Kako bismo mogli razumjeti Marinkovićeva „Kiklopa“ ili Joyceova „Uliksa“ bez Homerove „Odiseje“?!

Na ovoj ćemo stranici pokušati usustaviti grčku i rimsku književnost za lakše praćenje nastave te navesti još neke podatke koji bi mogli biti korisni onima koji žele znati više.

Značenje naziva

Prvo od čega valja krenuti jest naziv razdoblja. Vjerojatno se sjećate značenja izraza „antika“ ili „antički“.

Hrvatski jezični portal (https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search) navodi latinski izraz antiquus kao polazište i njegova značenja star, starinski i drevan.

Solar nas, pak, podsjeća i na svakidašnji govor kada pridjev „antički“ za nas predstavlja nešto „dragocjeno“ i „visoko vrijedno“, baš kao i „klasičan“. (Solar 2003: 56).

Iz takva tumačenja lako možemo izvesti zaključak o važnosti grčkoga i rimskoga nasljeđa.

Grčka književnost

Grčka je književnost raznolika i možemo je podijeliti prema podrazdobljima. Ipak, ovom ćemo se prilikom koncentrirati na književne rodove i vrste te izdvojiti značajna imena.

Ulomci povezani s pojedinim autorima nalaze se u našim čitankama.

Za zainteresirane ću učenike ponuditi korisne izvore i za ostale autore.

Epika

Homer – „Ilijada“ – „Odiseja“ Hesiod (za one koji žele znati više) – „Teogonija“ (ep) – „Djela i dani“ (ep) Ezop – „Basne“ Najveću smo pozornost na nastavi posvetili Homeru. O njemu možete čitati i na sljedećoj mrežnoj stranici: http://knjizevnostzagamovce.blogspot.com/2021/09/homerovi-epovi.html. U ovoj se čitanci mogu pročitati još neki poznati tekstovi grčke epike (za one koji žele znati više): – Košutić-Brozović, Nevenka. 2000. Čitanka iz stranih književnosti 1. Školska knjiga. Zagreb.

Lirika

Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar Grčki su pjesnici navedeni u „Književnome vremeplovu 1“ (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan: 288). Riječ je o pjesnicima koji su pisali raznoliku poeziju (poznate su, primjerice, Sapfine ljubavne i Alkejeve domoljubne pjesme ili Pindarove ode). Prema njihovim su imenima oblikovani i književnoteorijski pojmovi: anakreontska pjesma (o životnim užitcima) te safička i alkejska strofa. U ovim se čitankama mogu pročitati poznati tekstovi grčkih pjesnika (za one koji žele znati više): – Košutić-Brozović, Nevenka. 2000. Čitanka iz stranih književnosti 1. Školska knjiga. Zagreb. – Dujmović-Markusi, Dragica. 2011. Književni vremeplov 1. Profil. Zagreb.

 

Drama

Eshil, Sofoklo, Euripid (tragičari), Aristofan (komediograf) U „Književnome vremeplovu 1“ (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan: 290–298) dan je pregled razvoja grčke drame te su objašnjeni ključni pojmovi povezani s tragedijom (nastanak iz ditiramba, izgled grčkoga amfiteatra i opis predstava). Na nastavi smo veliku pozornost posvetili Sofoklovu stvaralaštvu, točnije „Antigoni“. S pomoću „Književnoga vremeplova 1“ možemo se prisjetiti problemskih pitanja povezanih s djelom i ključnih pojmova. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan: 229–244). Naučili smo, primjerice, kakav je to tragički junak, što je tragička krivnja, tko sudjeluje u tragičkome sukobu i koja su obilježja uzvišenoga stila. Važan nam je preduvjet za razumijevanje djela bila i priča o prokletstvu Lajeva roda (djelo „Kralj Edip“). U ovim se čitankama mogu pročitati poznati tekstovi grčkih dramatičara (za one koji žele znati više): – Košutić-Brozović, Nevenka. 2000. Čitanka iz stranih književnosti 1. Školska knjiga. Zagreb. – Dujmović-Markusi, Dragica. 2011. Književni vremeplov 1. Profil. Zagreb.

 

Rimska književnost

Rimsku bismo književnost, koja započinje u 3. stoljeću prije Krista, mogli nazvati mlađom sestrom grčke književnosti. Još je uvijek riječ o antici, rimska književnost isprva slijedi iskusniju sestru, ali, s vremenom, gradi svoj identitet te je počinju zanimati i neke druge stvari (pojavljuju se i nove književne vrste). Nemojmo zaboraviti kako je riječ i o drugome jeziku – latinskome.

Milivoj Solar u „Povijesti svjetske književnosti“ piše kako je rimska književnost „najutjecajnija književnost u europskoj, pa i u svjetskoj povijesti“ te kako je njezina osobitost ta „što je ona tijekom više od osam stoljeća uglavnom zadržala jedinstven jezik, koji se od 2. stoljeća određuje kao jezik književnosti, a koji se dosta razlikovao od govornog, pučkog jezika.“ (Solar 2003).

Najpoznatiji rimski autori navedeni su u „Književnome vremeplovu 1“, pritom su istaknute književne vrste i pojedini naslovi. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan: 289).

Načinit ćemo, kao i za grčku književnost, tablični prikaz najpoznatijih predstavnika s izvorima.

Epika

Publije Vergilije Maron – „Eneida“  Tit Lukrecije Kar (za one koji žele znati više) – „O prirodi“ (filozofski ep) Publije Ovidije Nazon (za one koji žele znati više) – „Metamorfoze“ (mitološke priče u stihovima) Apulej (za one koji žele znati više) – „Metamorfoze“ ili „Zlatni magarac“ (često se naziva romanom)  O „Eneidi“ smo već pisali na sljedećoj mrežnoj stranici: http://knjizevnostzagamovce.blogspot.com/2021/09/vergilijev-nacionalni-ep.html. U ovoj se čitanci mogu pročitati još neki poznati tekstovi rimske epike (za one koji žele znati više): – Košutić-Brozović, Nevenka. 2000. Čitanka iz stranih književnosti 1. Školska knjiga. Zagreb.

 

Lirika

Gaj Valerije Katul, Marko Valerije Marcijal, Horacije, Publije Ovidije Nazon Katul je poznat po ljubavnim pjesmama, Horacije je bio uspješan u različitim temama. Marcijala pamtimo po epigramima, a Ovidija po elegijama koje je napisao u progonstvu („Tužaljke“ i „Poslanice s Ponta“). U ovim se čitankama mogu pročitati poznati tekstovi rimskih pjesnika (za one koji žele znati više): – Košutić-Brozović, Nevenka. 2000. Čitanka iz stranih književnosti 1. Školska knjiga. Zagreb. – Dujmović-Markusi, Dragica. 2011. Književni vremeplov 1. Profil. Zagreb.

 

Drama

Tit Makcije Plaut – „Ćup“/„Škrtac“/„Aulularija“ (komedija) U školskome se programu veća pozornost posvećuje Plautu i njegovu utjecaju. Sjetite se povezanosti njegova djela s Držićevim „Skupom“ i Molièreovim „Škrtcem“. On je ukratko predstavljen u „Književnome vremeplovu 2“ (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 126 i 188). Trebali bismo moći objasniti pojam „plautovska komedija“ i „quid pro quo“ postupak. U ovim se čitankama mogu pročitati opširniji ulomci iz Plautova djela (za one koji žele znati više): – Košutić-Brozović, Nevenka. 2000. Čitanka iz stranih književnosti 1. Školska knjiga. Zagreb. – Dujmović-Markusi, Dragica. 2011. Književni vremeplov 1. Profil. Zagreb.

 

Važne poetike

Nemojmo zaboraviti ni važne poetike koje su nam podarile ključne književnoteorijske pojmove. Aristotel je, primjerice, rastumačio katarzu, a Horacije u „Poslanici Pizonima“ tehniku in medias res. U klasicizmu će nas dočekati Nicolas Boileau, tj. nova važna poetika.

Videolekcije

Tijekom nastave na daljinu pripremio sam videolekcije o grčkoj književnosti koje vam mogu pomoći pri ponavljanju gradiva:

– Povijest književnosti: Klasična književnost i grčko kazalište (https://www.youtube.com/watch?v=iFNRYgEJAgU)

– Povijest književnosti: Grčka tragedija (https://www.youtube.com/watch?v=ssup3c2NgCE)

– Povijest književnosti: Prometej (https://www.youtube.com/watch?v=g7KSjA_3vmg)

– Povijest književnosti: Edip (https://www.youtube.com/watch?v=aFV6OUua3jE).

Izvori

1. Solar, Milivoj. 2003. Povijest svjetske književnosti. Golden marketing. Zagreb.

2. antika. Hrvatski jezični portal, mrežna stranica. https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search (pristupljeno 27. rujna 2021.).

3. Krapić, Goran. http://knjizevnostzagamovce.blogspot.com/2021/09/homerovi-epovi.html (pristupljeno 27. rujna 2021.).

4. Košutić-Brozović, Nevenka. 2000. Čitanka iz stranih književnosti 1. Školska knjiga. Zagreb.

5. Dujmović-Markusi, Dragica. 2011. Književni vremeplov 1. Profil. Zagreb.

6. Dujmović Markusi, Dragica; Rossetti-Bazdan, Sandra. 2019. Književni vremeplov 1. Profil. Zagreb.

7. Krapić, Goran. http://knjizevnostzagamovce.blogspot.com/2021/09/vergilijev-nacionalni-ep.html (pristupljeno 28. rujna 2021.).

8. Dujmović Markusi, Dragica; Rossetti-Bazdan, Sandra. 2020. Književni vremeplov 2. Profil. Zagreb.

9. Krapić, Goran. Povijest književnosti: Klasična književnost i grčko kazalište. https://www.youtube.com/watch?v=iFNRYgEJAgU (pristupljeno 28. rujna 2021.).

10. Krapić, Goran. Povijest književnosti: Grčka tragedija. https://www.youtube.com/watch?v=ssup3c2NgCE (pristupljeno 28. rujna 2021.).

11. Krapić, Goran. Povijest književnosti: Prometej. https://www.youtube.com/watch?v=g7KSjA_3vmg (pristupljeno 28. rujna 2021.).

12. Krapić, Goran. Povijest književnosti: Edip. https://www.youtube.com/watch?v=aFV6OUua3jE (pristupljeno 28. rujna 2021.).

Danteova „Božanstvena komedija“

O trojici velikih predrenesansnih autora, Petrarci, Boccacciu i Danteu, već smo pisali na ovoj mrežnoj stranici. Pod naslovom „Humanizam i predrenesansa“ (http://knjizevnostzagamovce.blogspot.com/2014/11/humanizam-i-predrenesansa.html) opisan je ukratko Danteov život te su predstavljene glavne značajke njegova najvećega djela. Ovom ćemo prigodom samo malo ponoviti ključne informacije te saznati još neke zanimljivosti.

Trg Santa Croce u Firenci (autor fotografije: Goran Krapić)

Pregled najznačajnijih epova ne može proći bez Danteova imena. Prethodili su mu antički književnici Homer i Vergilije, a nakon njih slijedilo je razdoblje srednjovjekovne junačke epike na narodnim jezicima (engleski „Beowulf“, francuska „Pjesan o Rolandu“, španjolska „Pjesan o Cidu“ i njemačka „Pjesma o Nibelunzima“).

Učili smo o Danteovoj Beatrice, njegovu progonstvu iz Firence, nastanku naziva „Božanstvena komedija“ te njezinoj strukturi. Spominjali smo srednjovjekovne i predrenesansne elemente u djelu te tumačili ključne simbole.

U međuvremenu smo pročitali prvih pet pjevanja „Pakla“ te saznali koje se povijesne ličnosti i književni likovi nalaze ondje. Bili smo s Danteom na jezivim mjestima i s njime slijedili Vergilija. Hoćemo li nastaviti dalje, kroz još strašnije dijelove paklenoga lijevka, preko čistilišta do raja?

U „Književnome vremeplovu 3“ na 160. str. nalazi se podsjetnik. Ondje su podatci koji bi nam otprije trebali biti poznati, ali koje možemo, naravno, ponoviti. Na 159. str. čuveni je lijevak, tj. prikaz Danteova pakla. Preko njega možemo saznati kako je Dante razvrstao grešnike. (Dujmović Markusi; Rossetti-Bazdan 2020).

Danteovo se djelo tradicijski naziva epom. Međutim, „Božanstvena komedija“, kako navode autorice čitanke, „nema u potpunosti obilježja epa“, „(u) njoj se više opisuje prostor i ugođaj nego sami događaji.“ (Dujmović Markusi; Rossetti-Bazdan 2020). Možda je, stoga, prikladniji naziv spjev, kako piše u „Leksikonu svjetske književnosti“. (Detoni-Dujmić 2004).

Spomenik Danteu Alighieriju u Firenci (autor fotografije: Goran Krapić)

Godine 2021. velika je obljetnica – 700 godina od Danteove smrti. U njegovu se čast održavaju brojne izložbe i predavanja. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, primjerice, otvorena je izložba Dimitrija Popovića – „Dimitrije i Dante“ (https://www.nsk.hr/otvorena-izlozba-dimitrije-i-dante-u-nsk/). Živo se raspravlja čak i o ponavljanju njegova suđenja (https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/knjizevnost/ima-li-pravde-za-dantea-700-godina-nakon-njegove-smrti/). U novinama se sve češće pojavljuju članci o njegovu značaju te navode činjenice o njegovu životu: https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/knjizevnost/sedam-je-stoljeca-od-danteove-smrti-donosimo-pet-cinjenica-koje-treba-znati-o-ovom-velikanu-knjizevnosti/. Jeste li povezivali filmove iz članka s Danteom ili znali da je njegovo ime umanjenica od Durante?

Poznajete li dobro talijanski jezik, možete saznati kako se velika obljetnica obilježava u Italiji te kako poznati glumac Roberto Benigni izvodi „Božanstvenu komediju“. Pročitajte, primjerice, sljedeći članak:  https://www.amica.it/2021/03/25/dantedi-roberto-benigni-dante-alighieri-inferno-paradiso/.

Za kraj smo sačuvali još jednu zanimljivost. Nećemo je posve otkriti. Kada posjetite Zagreb, pokušajte saznati u kakvoj su vezi ljekarna kraj Kamenitih vrata i Dante Alighieri.

Izvori

1. Krapić, Goran. Humanizam i predrenesansa. http://knjizevnostzagamovce.blogspot.com/2014/11/humanizam-i-predrenesansa.html (pristupljeno 23. rujna 2021.).

2. Dujmović Markusi, Dragica; Rossetti-Bazdan, Sandra. 2020. Književni vremeplov 3. Profil. Zagreb.

3. Leksikon svjetske književnosti. 2004. Ur. Detoni-Dujmić, Dunja. Školska knjiga. Zagreb.

4. Otvorena izložba „Dimitrije i Dante“ u NSK. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. https://www.nsk.hr/otvorena-izlozba-dimitrije-i-dante-u-nsk/ (pristupljeno 23. rujna 2021.).

5. Ima li pravde za Dante 700 godina nakon njegove smrti? Moguće je ponovno suđenje. Novi list. https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/knjizevnost/ima-li-pravde-za-dantea-700-godina-nakon-njegove-smrti/ (pristupljeno 23. rujna 2021.).

6. Sedam je stoljeća od Danteove smrti. Donosimo pet činjenica koje treba znati o ovom velikanu književnosti. Novi list. https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/knjizevnost/sedam-je-stoljeca-od-danteove-smrti-donosimo-pet-cinjenica-koje-treba-znati-o-ovom-velikanu-knjizevnosti/ (pristupljeno 23. rujna 2021.).

7. Sirtori, Sara. Oggi è Dantedì e Roberto Benigni torna stasera in tv con l’Inferno e il Paradiso. Amica. https://www.amica.it/2021/03/25/dantedi-roberto-benigni-dante-alighieri-inferno-paradiso/ (pristupljeno 23. rujna 2021.).

Vergilijev nacionalni ep

Nakon što smo upoznali Homerov svijet, spremni smo za Vergilija i njegovu „Eneidu“. I ona je, kao i ostala starija književna djela, dostupna na stranici e-lektire (https://lektire.skole.hr/djela/eneida/). Postoje i brojne pojednostavljene inačice djela koje nam mogu pomoći ući u stari, antički svijet. Naravno, pritom nećemo zaboraviti izvornike. Andromeda, izdavačka kuća, primjerice, objavila je cijeli niz slikovitih sažetaka poznatih klasika, od Homerove „Ilijade“ do Danteove „Božanstvene komedije“. Među njima našlo se i najpoznatije Vergilijevo djelo.

Naslovnica Andromedina izdanja (fotografija naslovnice: Goran Krapić)

Milivoj Solar u „Povijesti svjetske književnosti“ ukratko predstavlja rimskoga autora. Saznajemo tako da je Publije Vergilije Maron (70. – 19. pr. Kr.) stvorio tri velika uzorita djela za tadašnje tipove pjesništva. „Bukolike“ pripadaju pastirskome rodu i primjer su niskoga stila (opisuju pastirski život), „Georgike“ didaktičkome rodu i povezujemo ih sa srednjim stilom (opisuju ratarstvo, voćarstvo, stočarstvo i pčelarstvo), a „Eneida“ je napisana visokim stilom i pripada epskome rodu. (Solar 2003: 86–87).

Važnu ulogu u Vergilijevu životu imao je Gaj Cilnije Mecenat. Znate li što znači izraz „mecena“ koji je proizišao iz njegova imena? O navedenu pokrovitelju i naglašenome pojmu možete pročitati na mrežnim stranicama „Hrvatske enciklopedije“: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39715 i https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39714. Ukratko, Mecenat je podržavao Vergilija i financijski podupirao njegov rad.

Obilježja smo epa već naučili, pa će nam biti lako uvidjeti zašto bi se „Eneida“ mogla smatrati epopejom ili herojskim epom.

Eneju smo na prethodnim satima povezali s Trojanskim ratom te saznali kako je vođa Dardanaca. Borio se na trojanskoj strani u sukobu s Grcima. Kao i ostali veliki antički junaci (sjetimo se Ahileja) i božanskoga je (majka mu je Venera) i ljudskoga podrijetla (otac mu je Anhiz).

Venerin će sin, Eneja, povesti pobijeđene, preživjele Trojance u nove pustolovine. Je li Vergilije imao nekakvu posebnu namjeru pri pisanju djela? To lako možemo saznati u čitanci „Književni vremeplov 3“ na 144. str. Autorice čitanke obavještavaju nas o povezanosti Eneje i njegova sina Jula s lozom Julijevaca i, naposljetku, Augustom. Na istoj se stranici možemo upoznati sa strukturom djela i saznati po čemu su prvih šest pjevanja nalik Homerovoj „Odiseji“, a završnih šest „Ilijadi“. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 144). Riječ je, dakle, o djelu u 12 pjevanja pisanih pod Homerovim utjecajem. No jesu li Homerovi, tj. grčki junaci zaista nalik Eneji? Razmislite o citiranim riječima Veljka Gortana s iste stranice; Eneja se „(r)azlikuje (…) od Homerovih junaka koji djeluju uglavnom spontano; on je u prvom redu oruđe sudbine koja mu je naredila da udari temelje budućoj veličini Rima.“ (prema: Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 144).

Na nastavi ćemo najveću pozornost posvetiti prvome i drugome pjevanju. Prvo se pjevanje nalazi u „Književnome vremeplovu 3“ na 145. str. (Taj prikaz dolaska Trojanaca u Kartagu pogodan je za utvrđivanje ključnih pojmova koje smo usvojili čitajući Homerova djela – invokacija, motiv srdžbe, antropomorfizacija bogova…) Drugo je pjevanje predstavljeno na 146. i 147. str. „Književnoga vremeplova 3“ te nam donosi poznatu priču o trojanskome konju i padu Troje. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 145–147).

Važniji likovi na koje trebamo obratiti pozornost pri analizi djela jesu Didona (nesretna kraljica koja će se ubiti zbog Eneje), Grk Sinon i Laokoont (ključni za epizodu s trojanskim konjem), Lavinija (nova žena u Enejinu životu) te Turn (Enejin suparnik). O poznatoj epizodi s Laokoontom i njegovim sinovima možete pročitati na mrežnoj stranici „Hrvatske enciklopedije“: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35402.

Baccio Bandinelli, Laokoont, Uffizi, Firenca (autor fotografije: Goran Krapić)

Djelo nam donosi i zanimljive aforizme. Sjećate li se značenja navedenoga pojma? Možete li ih pronaći u čitanci ili na pouzdanim mrežnim stranicama? Jedan je od njih o Danajcima i darovima. Sjećate li se tko su Danajci?

Vratimo se našemu piscu. Zašto je Vergilije značajan i kada ćemo ga ponovno susresti?

Verglija ćemo zamijetiti u Danteovoj „Božanstvenoj komediji“ (dolje se nalazi prikaz naslovnice jednoga izdanja, Dante 2000). Pripast će mu velika uloga Danteova vodiča kroz pakao i čistilište. Solar tumači kako je četvrta ekloga iz „Bukolika“ posebno važna „da Vergilija prihvati i kršćanski srednji vijek“ jer se u njoj „svečanim proročkim tonom najavljuje povratak Zlatnog doba i rođenje muškog djeteta koje će svijetu donijeti mir, a to bijaše dakako shvaćeno kao svojevrsna proročanska najava Krista.“ (Solar 2003: 87). Kada budemo čitali „Božanstvenu komediju“, obratit ćemo pozornost na to gdje je Dante smjestio velike antičke književnike u svojoj viziji zagrobnoga svijeta.

Vergilije je utjecao na brojne autore, pa tako i na Marka Marulića. Kao što znate, „Juditu“ smatramo kršćansko-vergilijanskim epom. O Vergiliju i njegovu navodnom nezadovoljstvu „Eneidom“ možemo čitati u Brochovu romanu „Vergilijeva smrt“ (Broch 2001). S druge strane, o životu vladara Augusta, u čiju je čast Vergilije napisao djelo, možemo, primjerice, saznati u romanu Johna Williamsa (Williams 2017). Preko Williamsova „Augusta“ možemo se prisjetiti i epistolarne tehnike o kojoj smo učili u školi.

Naslovnice Williamsova Augusta i Danteova Pakla u hrvatskome prijevodu
(fotografija naslovnica: Goran Krapić)

Istražite kakav je bio odnos Augusta i Vergilija. Jesu li se dobro poznavali i jesu li se družili? Znate li na čijemu je brodu Vergilije proveo svoje posljednje godine života?

 

Izvori

1. Preveo i komentare napisao: Tomo Maretić. https://lektire.skole.hr/djela/eneida/ (pristupljeno 22. rujna 2021.).

2. Eneida, pustolovine heroja Eneje. 2006. Priredila Stefanija Stefani. Ilustrator Piero Cattaneo. Andromeda. Rijeka.

3. Solar, Milivoj. 2003. Povijest svjetske književnosti. Golden marketing. Zagreb.

4. Mecenat, Gaj Cilnije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39715 (pristupljeno 22. rujna 2021.).

5. mecena. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39714 (pristupljeno 22. rujna 2021.).

6. Dujmović Markusi, Dragica; Rossetti-Bazdan, Sandra. 2020. Književni vremeplov 3. Profil. Zagreb.

7. Laokoont. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35402 (pristupljeno 22. rujna 2021.). 

8. Alighieri, Dante. 2000. Pakao. Preveo Mihovil Kombol. SysPrint. Zagreb.

9. Broch, Hermann.2001. Vergilijeva smrt. Školska knjiga. Zagreb. 

10. Williams, John. 2017. August. Fraktura. Zagreb.

Homerovi epovi

Velike smo grčke mitove vjerojatno upoznali već u djetinjstvu. Bile su, ipak, potrebne godine kako bismo mogli pristupiti Homerovu jeziku. Nekada su se „Ilijada“ i „Odiseja“ čitale u prvome razredu gimnazije, a sada su svoje mjesto pronašle na popisu književnih tekstova u trećemu. 

Partenon (autor fotografije: Goran Krapić)

Danas, uz lako dostupne prijevode grčkih klasika na mrežnoj stranici e-lektire (https://lektire.skole.hr/djela/ilijada/ i https://lektire.skole.hr/djela/odiseja/), postoji mnoštvo jednostavne i zanimljive popratne literature.  

Priča o Heinrichu Schliemannu, koja nam je poznata sa sati Povijesti, pokazuje nam kako antički svijet ne prestaje fascinirati čovječanstvo. Naravno, samo mu se treba predati. Njegovu je otkriću Troje posvećena i jedna emisija poznatoga radijskog serijala „Povijest četvrtkom“ (pojedine se epizode nalaze u arhivi: https://radio.hrt.hr/arhiva/povijest-cetvrtkom/126/). U njoj je gostovao arheolog Marin Zaninović te nas podsjetio na čuvenoga Nijemca koji je obavljao najrazličitije poslove prije negoli se upustio u arheološku avanturu. Bio je amater, no čvrsto je odlučio pronaći Troju. Duhovita je, primjerice, epizoda kada je tijekom rada u gostionici, mladi Schliemann, plaćao pića gostu koji je recitirao na grčkome. Htio je, naime, uživati u tom jeziku. Je li Schliemann uspio u svojemu naumu o pronalasku Troje? Otkrio je, sjećate se, devet slojeva grada u Maloj Aziji. Iako i danas traju istraživanja, sedmi je sloj, čini se, povezan s Homerovom Trojom i velikim ratom.

O detaljima samih istraživanja možete pročitati i na mrežnoj stranici „Hrvatske enciklopedije“ (https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62418).

Kada razmislimo o tome koliko je Heinrich Schliemann bio spreman slijediti svoje snove, vjerojatno pomislimo da bismo i mi mogli, ako budemo dovoljno hrabri, ostvariti neke želje iz ranoga djetinjstva. Vjerojatno neće biti vezane uz Homera, ali možda se pri ostvarenju snova budemo sjetili i njega i Schliemanna. Tko zna?!

Tko je Homer i zašto su njegova djela toliko važna?

O Homeru zapravo ne znamo mnogo. Mogli bismo, možda bolje, reći kako znamo vrlo malo ili čak nimalo. U emisiji „Povijest četvrtkom“, koja je posvećena otkriću Troje, navedene su neke pretpostavke. Saznajemo tako kako bi njegovo prvo ime moglo biti Melesigen (prema rijeci Meles gdje se možda rodio) te kako je naknadno prozvan Homerom, kada je oslijepio. To je, naime, eolski naziv za slijepca. Njegovi su epovi vjerojatno nastali u 8. st. pr. Kr., a zapisani su zahvaljujući odluci atenskoga tiranina Pizistrata u 6. st. pr. Kr.

U Književnome vremeplovu 3 objašnjeno je homersko pitanje. Postoje zagovornici teorije prema kojoj je Homerovo autorstvo „Ilijade“ i „Odiseje“ neosporno (unitaristi) i zagovornici druge teorije koji osporavaju Homerovu povezanost s epovima (pluralisti). Prvi pretpostavljaju građu prema kojoj je Homer oblikovao djela. Drugi također pretpostavljaju stariju građu, ali više autora. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 143).

Da bismo razumjeli Homerove epove, trebali bismo okvirno poznavati antički svijet i znati kako je, prema mitu, došlo do Trojanskoga rata. Najpouzdanije i najdostupnije mrežno vrelo na hrvatskome jeziku zasigurno je „Hrvatska enciklopedija“ (https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62418). Ondje ćemo saznati kako se rat između Grka i Trojanaca vjerojatno odvijao između 1350. i 1100. pr. Kr. O Eridinoj jabuci, koja je, prema mitu, dovela do rata, možemo saznati iz istoga izvora, na drugoj mrežnoj stranici (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=18257). Ta je grčka božica svađe, ljuta što nije bila pozvana na svadbu Ahilejevih roditelja, pripremila kobnu zlatnu jabuku. Kakva je to svađa morala nastati kada se saznalo kako na njoj piše: Najljepšoj. Pa, sve su božice lijepe! I u antičkome se svijetu „podmićivalo“ i svašta obećavalo. Pa i među bogovima i božicama! Zato kažemo da su grčki bogovi antropomorfizirani, nalikuju ljudima. Tako su i potencijalno najljepše, Hera, Atena i Afrodita, svašta obećavale Parisu, Prijamovu sinu, koji je trebao odlučiti kojoj, prema opisu, pripada zlatna Eridina jabuka. Afroditino obećanje bilo je plodonosno ili, bolje rečeno, razorno – Menelajeva supruga Helena trebala bi pripasti Parisu. Nije trebalo čekati dugo na Parisovo djelovanje i Heleninu otmicu. Sada imamo povod za veliki rat. Grci, čijemu taboru pripada Menelaj kao Agamemnonov brat, trebaju napasti Trojance, kojima pripada Prijamov sin Paris, Helenin otmičar. I taj se rat opisuje u Homerovu djelu.

S jedne su strane u „Ilijadi“ Grci/Ahejci/Danajci/Argejci (ovisno o stihu, grčka plemena), a s druge Trojanci.

Najpoznatiji su likovi detaljno razvrstani u Književnome vremeplovu 3 u grčki i trojanski tabor, a lako možemo vidjeti i čiju stranu zauzimaju pojedini bogovi. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 128).

Grcima je na čelu Agamemnon, njegov je spomenuti brat Menelaj, a u njihovoj su vojsci Ahilej, Odisej i Patroklo. Pritom je ključan Ahilejev odnos sa zapovjednikom Agamemnonom (prva srdžba povezana s robinjom Briseidom i nesudjelovanje u ratu) i Patroklom (druga srdžba povezana s Patroklovom smrću i uključivanje u rat).

Trojancima je na čelu Prijam, njegovi su sinovi Hektor i Paris. Važni će nam biti i Hektorova supruga Andromaha (dirljiv rastanak u šestome pjevanju) te Eneja (kasniji junak Vergilijeve „Eneide“).

Tijekom gimnazijskoga obrazovanja najviše se pozornosti posvećuje prvome, šestome, osamnaestome i dvadeset i četvrtom pjevanju.

Pomoću prvoga se pjevanja uči o invokaciji i tehnici in medias res (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 129), šestoga pjevanja o tehnici retardacije ili usporavanja radnje – epizodi (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 132), a osamnaestoga pjevanja o drugoj tehnici usporavanja radnje – digresiji. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 135). Iako se ne nalazi u novoj čitanci, svakako bi trebalo pročitati i dvadeset i četvrto pjevanje te razmisliti o samome kraju i motivu oprosta. (Dujmović-Markusi 2011: 106–108).

„Odiseja“ je novi ep, avantura koja se nastavlja na „Ilijadu“. Riječ je o djelu u kojemu, nakon što smo prihvatili Homerov jezik ili, točnije, hrvatski prijevod njegova jezika, doista možemo uživati.

Za nastavu su nam ključno prvo i deveto pjevanje. Na prvome je pjevanju moguće ponoviti osnovne pojmove povezane s početkom „Ilijade“. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 139). Deveto je pjevanje zapravo jedna od najpoznatijih priča iz „Odiseje“, u njemu upoznajemo kiklopa Polifema. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 140–142). Odlučite li posjetiti Naturhistoriches Museum u Beču, možete saznati u kakvoj su vezi Polifem i slon s donje fotografije.

Naturhistorisches Musem u Beču (autor fotografije: Goran Krapić)

 

Kao i za prethodno djelo, u čitanci su istaknuti najpoznatiji likovi te je objašnjena kompozicija. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 138). Dakle, riječ je o jednoj obitelji koja je razdvojena. Grčki ratnik Odisej nastoji se vratiti Penelopi i sinu Telemahu. Penelopa muku muči s proscima, a Odisej s nevoljama na putu.

O utjecaju djela ne trebamo mnogo govoriti. Svakodnevno se spominju u svakojakim prilikama. S Homerom su, primjerice, povezani Vergilijev ep „Eneida“, Marinkovićev „Kiklop“, Joyceov „Uliks“, pa i Clarkeova „Odiseja u svemiru“.

Francuski pisac Sylvain Tesson napisao je inspirativnu knjigu „Jedno ljeto s Homerom“. To bi djelo moglo biti zanimljivo učenicima zbog toploga obraćanja i isticanja brojnih veza između Homerova i suvremenoga svijeta. Pri samome početku Tesson podsjeća čitatelje na školske dane: „Sjećate li se vremena djetinjstva kad smo morali čitati te stare tekstove? Bili smo u šestom razredu, Homer je bio u nastavnom planu i programu. Mi smo tada željeli putovati. Silno smo se dosađivali i u razredu smo kroz prozor gledali nebo na kojem se nikada nisu pojavila kola. Zašto nismo dopuštali da u nas uđe zlatni ep, munjevite modernosti, vječan jer je originalan, spjev buke i bijesa, bogat porukama, tako bolno lijep da ga pjesnici i danas plačući šapću?“ (Tesson 2020: 16).

Za nas bi mogao biti zanimljiv i putopis „Tragovima Odiseja“, koji je napisao Jasen Boko. On je povezao Homerovu „Odiseju“ s hrvatskom obalom. (Boko 2012).

Naslovnice zanimljivih knjiga povezanih s Homerovim djelima
(Jasen Boko: Tragovima Odiseja i Sylvain Tesson: Jedno ljeto s Homerom, autor fotografije: Goran Krapić)

Homerove bismo stihove potpunije mogli doživjeti na grčkome. Zašto? Jedino tako doista možemo shvatiti što je šestostopac ili heksametar te kako su se mogli učiti napamet. Videolekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja omogućuju nam korelaciju i s drugim nastavnim predmetima. U klasičnim se gimnazijama uči grčki. Nastavnica Zdravka Martinčić-Jerčić pripremila je videolekciju koja nam može pomoći pri razumijevanju strukture heksametra: https://www.youtube.com/watch?v=L_ITHnGZFbw. Homerov je stih, naravno, objašnjen i u čitanci. (Dujmović Markusi i Rossetti-Bazdan 2020: 136).

 

Izvori

1. Tekst prema: Homer. 1987. Ilijada. Preveo i protumačio Tomo Maretić. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. https://lektire.skole.hr/djela/ilijada/ (pristupljeno 18. rujna 2021.).

2. Tekst prema: Homer. 1987. Odiseja. Preveo i protumačio Tomo Maretić. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. https://lektire.skole.hr/djela/odiseja/ (pristupljeno 18. rujna 2021.).

3. Povijest četvrtkom: Otkriće Troje. https://radio.hrt.hr/arhiva/povijest-cetvrtkom/126/ (navedena radijska emisija nije dostupna na službenoj stranici, gost: Marin Zaninović) (pristupljeno 18. rujna 2021.).

4. Troja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62418 (pristupljeno 18. rujna 2021.).

5. Dujmović Markusi, Dragica; Rossetti-Bazdan, Sandra. 2020. Književni vremeplov 3. Profil. Zagreb.

6. Erida. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb.  https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=18257 (pristupljeno 18. rujna 2021.).

7. Dujmović-Markusi, Dragica. 2011. Književni vremeplov 1. Profil. Zagreb.

8. Naturhistorisches Museum. https://www.nhm-wien.ac.at/en/press_/about_the_museum/museum (pristupljeno 18. rujna 2021.).

9. Tesson, Sylvain. 2020. Jedno ljeto s Homerom. TIM pres d.o.o. Zagreb.

10. Boko, Jasen. 2012. Tragovima Odiseja. Profil. Zagreb.

11. Martinčić-Jerčić, Zdravka. 2020. Grčki jezik, 1. razred klasične gimnazije – nastavljači. i-nastava Ministarstva znanosti i obrazovanja. Homer: Odiseja – metrika. https://www.youtube.com/watch?v=L_ITHnGZFbw (pristupljeno 18. rujna 2021.).